Od neplodnosti pati 15% svjetske populacije, bez obzira na razinu razvijenosti zemlje, što ju čini važnim javnozdravstvenim problemom. Smatra se da će 85% parova koji ne koriste kontracepciju uspjeti ostvariti trudnoću u prvoj godini pokušavanja. Ostali će ili potražiti medicinsku pomoć, ili će uspjeti tijekom druge i treće godine pokušavanja.

Neplodnim se smatra:

• Par koji ne uspije ostvariti trudnoću nakon godinu dana nezaštićenih odnosa, ako je žena mlađa od 35 godina
• Par koji ne uspije ostvariti trudnoću nakon 6 mjeseci nezaštićenih odnosa, ako je žena starija od 35 godina
• Žena koja uspije zanijeti, ali ne uspijeva iznijeti trudnoću do termina

Uzrok gore navedenoj diskriminaciji prema dobi jest opadanje kvalitete jajnih stanica s dobi žene, pa je u njih cijeli postupak potrebno ubrzati. U tekstovima na ovim stranicama naći ćete najčešće razloge za neplodnost, način postavljanja dijagnoze i liječenje.

Anamneza žene (razgovor sa ženom) kod koje se sumnja na neplodnost između ostalog uključuje:

• Vrijeme prve menstruacije (menarche), duljina ciklusa, trajanje krvarenja, obilnost krvarenja, bolnost, neuredna krvarenja (intermenstrualna, spotting, postkoitalna)
• Broj i ishod prethodnih trudnoća u sadašnjem ili bivšem braku/zajednici. Ishod trudnoće može biti porod, spontani ili inducirani pobač aj, vanmaternična ili molarna trudnoća
• Dosadašnje metode kontracepcije. Metode kontracepcije mogu biti prirodne metode, metode barijere, hormonska ili postkoitalna kontracepcija, intrauterini uložak, sterilizacija
• Dosadašnja obrada i/ili liječenje neplodnosti. Edukacija para - znaju li izračunati plodne dane. Da li su odnosi dovoljno česti. Da li imaju odnose u plodne dane, koliko puta su to pokušali. Dispareunija (bolni odnosi)
• Bolesti koje mogu ugroziti plodnost: dijabetes, bolesti štitnjače, tuberkuloza itd.
• Eventualne maligne bolesti ili bolesti koje su zahtijevale hospitalizaciju ili liječenje
• Dosadašnje operacije u abdomenu
• Upalne bolesti, posebno zdjelice. Spolno prenosive bolesti
• Galaktoreja (mliječni iscjedak iz dojke van vremena trudnoće ili dojenja)
• Izloženost toksinima u radnoj ili obiteljskoj sredini
• Upotreba alkohola ili opojnih droga

U sklopu obrade neplodnosti ponekad se u žena napravi i takozvani hormonski status. Iako će u mladih i zdravih žena koje redovno menstruiraju on često biti potpuno uredan, jednostavnost kojim se mogu izliječiti pojedini poremećaji hormonskog statusa opravdava vađenje krvi.

• FSH – folikulstimulirajući hormon, govori o rezervi jajnika. Njegova važnost jest ukoliko je povišen, što upućuje na iscrpljenje janika. Vrijednosti već preko 10 IU/L povezuju se sa otežanom sposobnošću zanošenja.

• LH – luteinizirajući hormon. Ukoliko je LH povišen a FSH normalan, vjerojatno je riječ o poremećaju u sklopu sindroma policističnih jajnika. Ukoliko su oba povišena, riječ je o preranom iscrpljenju jajnika.

• E2 – estradiol, glavni ženski spolni hormon. Njegove niske vrijednosti uz povišen FSH dodatno potvrđuju dijagnozu preranog iscrpljenja jajnika.

• PRL – prolaktin, hormon mlijeka. Prolaktin je stresni hormon i jako varira i u danu i u ciklusu, tako da jedna njegova povišena vrijednost ne znači dijagnozu. Međutim, kada je stalno povišen postoji hiperprolaktinemija koja može spriječiti trudnoću, a koja se uspješno liječi.

• TSH – tireotropin, hormon štitnjače. U žena su česti poremećaji rada štitnjače, a smatra se da već blago povišenje TSH, iznad 4 µIU/mL, smeta zanošenju, te da je potrebno snižavanje.

• T – testosteron, muški spolni hormon. Vrijednosti iznad referentnih za žene mogu biti znak sindroma policistričnih jajnika, ali i ozbiljnijih stanja.

• SHBG – sex hormone binding globuline, hormon koji veže spolne hormone. Važan je u korelaciji sa testosteronom, jer ukoliko je nizak a testosteron visok, previše muških spolnih hormona će cirkulirati sustavom da bi došlo do trudnoće.

• Progesteron – hormon koji se stvara nakon ovulacije. Njegovim određivanjem se definitivno utvrđuje da li žena ovulira ili ne.

Ultrazvučna pretraga, ma koliko danas puno bila u upotrebi, nije najjednostavnija. Ultrazvuk dva organa, maternice i jajnika, nekad može biti kompliciran i težak za interpretirati. Razlog je to što maternica, sluznica maternice i jajnici značajno mijenjaju morfologiju i karakteristike ovisno o:

• dobi žene

• dječje doba
• adolescentno doba
• generativno doba
• postmenopauza

• fazi ciklusa

• Proliferacija/folikularna faza (prva faza ciklusa)
• ovulacija
• Sekrecija/lutealna faza (druga faza ciklusa)

Spermiogramom nazivamo analizu ejakulata muškarca, koju obavljaju biolozi koji se bave reprodukcijskom medicinom. Rezultati se rangiraju prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije o normalnom spermiogramu.

Dva do pet dana prije davanja uzorka sjemena potrebno je suzdržavati se od spolnih odnosa. Apstinencija ni duža ni kraća od toga nije preporučljiva. Potrebno je imati sterilnu posudicu u kojoj se predaje uzorak, a koja se ili kupi u ljekarni (sterilna posudica za urinokulturu) ili dobije u ustanovi u kojoj se predaje uzorak sjemena. Prije davanja uzorka potrebno je dobro oprati ruke i spolovilo. Posudu treba otvoriti pažljivo, dodirujući poklopac samo izvana, i odlažući poklopac vanjskom stranom prema dolje. Po davanju uzorka posudu sa uzorkom treba pažljivo zatvoriti i predati biolozima.

Iznimno, u dogovoru sa biologom, uzorak se može donijeti i od kuće (u tom slučaju se posudica zatraži od biologa ili kupi u ljekarni). Tada se također slijede gornje upute, a posudicu tijekom transporta treba držati na toplom, najbolje uz tijelo. Ne smije proći više od sat vremena od davanja uzorka do obrade u laboratoriju. Kod predavanja uzorka potrebno je potpisati obrazac kojim se potvrđuje identitet davatelja sjemena.

Laparoskopija je direktno promatranje trbušne šupljine, jajnika, vanjske strane jajovoda, maternice (a i svih ostalih organa u trbušnoj šupljini ukoliko se laparoskopija radi u ne-ginekološke svrhe) uporabom laparoskopa. Laparoskop je instrument nalik malom teleskopu koji pomoću optičkih vlakana dovodi svjetlo u trbuh. Širok je otprilike kao naliv-pero, a dvostruko duži od njega.

Tijekom laparoskopije u rodnicu se ponekad umetne instrument koji pomiče maternicu. Ugljik dioksid (CO2) se upuhuje u trbušnu šupljinu kroz posebnu iglu. Ovaj plin pomaže odvajanju organa u trbušnoj šupljini čime se olakšava njihovo promatranje. Na kraju zahvata plin se ukloni.

Mikrolaparoskopija je novi minimalno invazivan kirurški dijagnostički zahvat koji koristi teleskop i instrumente mnogo manje nego u laparoskopiji.

Histerosalpingografija (HSG) je metoda ispitivanja prohodnosti jajovoda. Da bi u žene došlo do trudnoće, jajovodi moraju biti neoštećeni. Kako su oni vrlo fine strukture, neoštećeni se ne vide na ultrazvuku. HSG se klasično radi na rentgenu. Gotovo ne daje lažno pozitivne rezultate, ali je zbog rengenskog zračenja gotovo napuštena metoda. Metoda je bolna i može izazvati upalnu bolest zdjelice, međutim je postotak trudnoća iza HSG-a u prvih 6 mjeseci gotovo 70%, vjerojatno jer se potrgaju mikroskopske priraslice.

U novije vrijeme koristi se HSG pod kontrolom ultrazvuka, tzv histerosonosalpingografija (sono HSG). Sono HSG je metoda uvedena u kliničku praksu 1984, u prvo vrijeme upotrebljavajući samo konvencionalni UZV. Njome se procijenjuje morfologija kavuma uterusa i prohodnost tuba. U uterusu se mogu vidjeti smanjenje kavuma zbog raznih anomalija razvoja, te patološke tvorbe poput polipa i submukoznih mioma, zatim priraslice razne etiologije. Color Doppler je tu uveden zbog ispitivanja prohodnosti tuba, jer se vidjelo da upotrebljabajući samo B mode se o eventualnoj patologiji tuba, ukoliko su prohodne, malo može reći.

Danas se u obradi neplodnog braka ponekad radi i histeroskopija (HSC), jer se problemi nađu u oko 7% slučajeva. Također je HSC radi i u slučaju neuspjelog liječenja neplodnosti (nekoliko neuspjelih embriotransfera), ili ako se tijekom liječenja postavi sumnja na novonastalu patologiju uterusa, kao što su polipi ili miomi.

Riječ je o pregledu unutrašnjosti maternice instrumentom koji ima kameru, a koji se uvodi u maternicu nakon što se njena šupljina proširi nekim kontrastnim sredstvom (fiziološkom otopinom, glokozom i sl.). Ukoliko se tijekom pregleda uoče abnormalnosti, one se odmah mogu i otkloniti.

Uvođenje histeroskopije u ginekologiju omogućilo je minimalno invazivan pristup rješavanju patologije za koju su do tad postojala samo krajnja (histerektomija, naprimjer u slučaju submukoznih mioma) ili neadekvatna rješenja (dilatacija i kiretaža naslijepo kod endometrijskih polipa u mladih žena). Danas je histeroskopija nezamjenjiva metoda u dijagnostici i rješavanju polipa, priraslica, neurednih krvarenja, "minor" anomalija i submukoznih mioma uterusa.