Beta HCG, ili hormon trudnoće, kod nekih se žena počinje lučiti rano, već dan nakon implantacije. Prema današnjim saznanjima, nakon ovulacije, koja je dogovorno oko 14-og dana ciklusa, oko 21-og dana ciklusa dešava se implantacija. Kod žena koje su u postupku potpomognute oplodnje lako je izračunati koliko su dana nakon ovulacije, jer se njima aspiracija ili inseminacija računaju kao 14-ti dan ciklusa. Žene koje spontano zanesu rjeđe znaju točan dan ovulacije, ali i rjeđe tako rano vade beta HCG.

Tako se nazivaju trudnoće koje završe vrlo rano, prije nego ih je moguće vidjeti na ultrazvuku (što je najranije oko 5 tjedana od prvog dana zadnje menstruacije). Da je trudnoća postojala znamo po pozitivnim vrijednosti beta HCG-a (hormona trudnoće), bilo iz krvi ili iz urina. Međutim, unutar nekoliko dana od pozitivnog nalaza dolazi do krvarenja, i trudnoća propada.

Smatra se da biokemijske trudnoće nastanu kada embrio odumre odmah nakon stvaranja, a prije implantacije. Vrlo su česte, i gotovo 50-60% svih trudnoća završava kao biokemijska trudnoća. Donedavno, dok u široku upotrebu nisu ušle urinske trakice za utvrđivanje trudnoće, žene nisu bile niti svjesne da su imale biokemijsku trudnoću, nego bi mislile da im je menstruacija zakasnila. Biokemijska trudnoća najčešće nema simptoma, jer se simptomi trudnoće jave tek oko šestog tjedna trudnoće. Međutim, žene koje su već bile trudne mogu osjećati osjetljivost dojki, jutarnju mučninu i umor.

Najčešći uzroci biokemijskih trudnoća su:

U današnje vrijeme žene se, radi karijere i životnih okolonosti, sve kasnije odlučuju za trudnoću, mada je dob ozbiljan ograničavajući faktor u ostvarenju trudnoće. Kod ženskog djeteta u utrobi majke, najveći se broj jajnih stanica, oko 6-7 miliona, nađe u jajniku u 20-tom tjednu trudnoće. Od tog trenutka sve do menopauze  te se stanice ne mogu obnoviti, nego se velikom brzinom troše, dok se konačno ne potroše, a žena uđe u menopauzu. Već u pubertetu ovaj je broj jajnih stanica samo 300000, a ubrzano trošenje počinje oko 37-e godine života, kad u jajniku ostane oko 25000 jajnih stanica. Također, bolje se stanice troše ranije, u 20-tim godinama, pa u kasnim tridesetim i ranim četrdesetim ostaju lošije stanice, koje su glavni uzrok povećanja broja spontanih pobačaja (sa manje od 10% u dvadesetima, na preko 35% u četrdesetima) u toj dobi. Osim lošije kvalitete jajnih stanica, žene do četrdesetih imaju i šansu razboljeti se  od općih i ginekoloških bolesti, što povećava njihov rizik za neplodnost, spontane pobačaje i neuspješne trudnoće.